Knjiga “Slikom do reči”, autora Ranka i Vesne Vuković, je
praktikum za rano savladavanje tehnike čitanja i pisanja, namenjen
deci svih uzrasta, kako deci sa patologijom govora, tako i deci sa
urednim govorno-jezičkim razvojem. Tako je knjiga namenjena i
profesionalcima i roditeljima, za rad u specijalizovanim ustanovama
koje se bave problemima dečjeg razvoja, i za rad kod kuće, ali i za
predškolske ustanove koje rade sa decom urednog psihoa-afektivnog
razvoja.
Jezik i pismo su u nama kao univerzalni sistem znakova. Pismo ne
ponavlja samo spoljno značenje reči, ono samo je znak, ono podstiče
i radja reči. Čovek oduvek ima osećanje za prepoznavanje znakova i
sposobnost označavanja stvari. Znak – slovo se javlja kao čovekova
urodjena emanacija. Neograničena moć pisma, reči, odnosno jezika se
opredmećuje instrumentom azbuke.
Knjigu je izdao Kabinet za glas, govor i sluh “VeRa”, 1997, uz pomoć
Fonda za otvoreno društvo, Beograd.
Knjigu su recenzirali: prof. dr T.Jovanović, profesor Medicinskog
fakulteta, Univerziteta u Beogradu i doc. dr P.Stanković, docent
Medicinskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu.
Kognitivne sposobnosti deteta predškolskog uzrasta i njegova
spremnost za edukaciju, već od 3. godine, su velike. Dete koje uči
da čita u situaciji je da razmatra poimanje značenja, da stiče svest
o jeziku, vlastitom mišljenju, da razvija intelektualnu samokontrolu
i pripremi se za razvoj specifične vrste mišljenja kao što su logika,
matematika i prirodne nauke.
Čitanjem dete postaje svesno govornog jezika, jer slova na papiru su
pisani oblik govora. Dete, na najraijem uzrastu, može da uvidi da je
reč, izgovorena zvukovima, isto što i reč, napisana slovima, kao i
da shvati da slovo odgovara odredjenom zvuku, odnosno da svaka
fonema ima svoju grafemu, i da lako prihvati Adelungovo pravilo: “Piši
kao što govoriš i čitaj kao što je napisano.”
Pisanje zahteva viši nivo koordinacije i zrelosti deteta, te se sa
obukom pisanju otpočinje tek kada je dete savladalo tehniku čitanja.
KAKO?
Kroz “rečnički” deo, dete obučavamo čitanju po fonetskom redosledu
grupe glasova / slova, koji prati mesto i način tvorbe glasova,
odnosno redosled po kome dete raspoznaje i usvaja glasove, a ne
azbučnim ili abecednim redom. Počinjemo od vokala, preko nazala “M”
i “N”, pa ploziva... da bismo izbegli konfuziju koju mogu da izazovu
akustičke i artikulacione sličnosti glasova ( na pr.: “A” i “E”, “Č”
i “]”).
Druga razlika naše metode od ustaljenih školskih metoda je u tome
što dete, uz ovaj priručnik, usvaja slogovno čitanje, a ne slovno,
odnosno uči da čita slog koji je kombinacija kontinuiranog glasa na
prvom i vokala na drugom mestu (“Ma”, “De”...). Smisao sloga se
lakše usvaja jer dete, u dvosložnoj reči, treba da prepozna i poveže
u značenje dva znaka / dva sloga, za razliku od “sricanja”, gde
treba da pročita četiri znaka / slova (na pr.: KU - ]A ili K – U - ]
– A). Da bismo detetu olakšali da razume pročitano, svaka reč je
ilustrovana slikom. Tako, dete može lako da spoji oznaku – pročitanu
dvosložnu reč sa označenim – slika, i da razume pročitan “tekst”.
U “rečeničkom” delu priručnika, proširujemo smisao čitanja. Reči su,
slikom i pismom, stavljene u kontekst rečenice. Kroz princip: jedna
reč / jedna slika, dete upoznaje gramatičke promene koje jezik nosi,
prepoznaje ih, dešifruje i pamti.
Dete, najpre ”pročita ukoso”, po slikama, rečenicu. Zatim “prvi”
red, u kome je prva reč ilustrovana, a ostale su napisane. Pa
“drugi” red... do “petog” reda u kome su najmanje dve reči
ilustrovane.
Dete, dok čita, pamti nove reči i gramatičke oblike, i, na kraju
knjige, ima rečnik bogatiji za tri do četiri stotine reči, izgradilo
je i učvrstilo svih 30 glasova srpskog jezika, naučilo je da čita i...
sada je spremno za pisanje. Opet ćemo se vratiti na početak knjige,
na slovo “A”, i pokazati detetu kako da uvek na isti način ispisuje
isto slovo.